travanj, 2011  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Travanj 2011 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Mislit ću o tome sutra...

Linkovi

utorak, 12.04.2011.

Trenutak bunila dovodi me do ludila...

Ponekad se zapitamo koliko ovakvih sati u nekom suludom bunilu
mora proći da bi ponovno postala ona stara ja, ona ja
koja se smuješi sa razlogom, ona koja će zaboraviti sve što je
prošla tijekom ovih nekoliko godina..
I kao u bunilu, kao u ludilu koračam
po staroj stranputici života,
krivudam u tom nedorečenom stanju ulicama znanim mi
i onima ne znanim, pokušavam pronaći odsjaj nečega poznatoga
Dolazim do prvog prečaca na svome putu
zapravo ni ne bijaše to prečac bijaše to raskršće
potrebno je odlučiti kojim putem nastaviti odluka je trebala
biti tako jednostavna lijevo ili desno?
kako čovjek može odlučiti na neviđeno kako
mogu reći lijevo ili desno kada ne znam što se iza
toga "lijevo" ili toga "desno" krije čudno je donositi odluke
na temelju onoga što ne poznajemo doista u suštini.
I tako ja odlučih se za lijevo, pomislila sam ah što mogu
izgubiti... Ionako ne znam što mogu odabrati
koračala sam hrabro i smjelo svojim putićem
koji je zavijao i uspinjao se, već sam
bila umorna i htjela sam odustati i vratiti se
kada sam došla do 2 prepreke ondje me čekala
ljubav, ondje me čekalo razočaranje, prijateljstvo
i bol..
Htjela sam se vratiti jer, podmukla bol se
uvlačila u kosti, u suštinu moga bića
i već sam čula svoje jecaje koji su se
skupljali u dubini bića ali onaj drugi dio mene
dio koji se nije htio predati koji nije htio popustiti,
onaj dio koji se zvao ljubav vukao je na svoju stranu
i tako sam nastavila putem koji me
iscrpljivao svakim korakom još više
sve dok pred sam kraj puta nisam pala..
prijateljstvo me natjera da ustanem i krenem
dalje, prijateljstvo je pružilo ruku
i diglo me sa zemlje, otresoh prašinu sa ramena
i krenuh dalje..
našla sam se na kraju staze, ondje
me čekala samo provalija, mračna
i crna samo rupa bez dna, u nju
skočila je ljubav, prijateljstvo je posrnulo ali sam ga
na vrijeme spasila, sjedila sam ondje uz provaliju
i rame uz rame sa podmuklom boli čekala da prođe
da nestane, iii prije nekoliko dana
dogodilo se, samo odjednom bol je ustala
sa poda i skočila u rupu za ljubavlju..
Ostadoh sama sa prijateljstvom, ono
me je okrenulo drugome putu, drugome
prečacu koji je pun zanimljivih dogodobština
pun smjeha i sitnih radosti..
bez ljubavi ali i bez boli, samo prijateljstvo
je ostalo uz mene i pravilo mi društvo na daljnjem
životnom putu..

- 23:42 - × Komentari × (19) - × Isprintaj × - × # ×


Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.